Bela Gabrić
Rodio se u 10. ožujka 1921. godine od roditelja Laze i Marije Tikvicki. Osnovnu školu je započeo nedaleko od Subotice, a završio ju u Subotici. Srednju školu je učio u Travniku u isusovačkoj gimnaziji i u varaždinskoj franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Potom odlazi na studij u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu studirao južnoslavenske književnosti, ruski jezik i povijest. Diplomirao je 1950. godine.
Radio je u rodnoj Subotici idućih dvadeset godina kao profesor u srednjoj školi, a nakon toga u Gradskoj knjižnici kao bibliograf. Nakon sloma "hrvatskog proljeća", i sam je bio žrtva kada su uhićivani hrvatski intelektualci koji su promicali hrvatsku kulturu i borili se protiv zatiranja hrvatskog duha, jezika i kulture, bez obzira na to što ti intelektualci nisu nikad govorili niti pisali protiv drugih naroda u SFRJ.
Jugoslavenske vlasti su ga uhitile 20. lipnja 1972. pod optužbom da je širio mržnju. Nakon uhićenja, odveden je u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u kojem je ostao do prosinca 1973. Potom ga je snašla sudbina svih utamničenih hrvatskih intelektualaca: uslijedilo je razdoblje za vrijeme kojeg nije nikako mogao dobiti posao. Uspio se zaposliti 1978. i do umirovljenja 1984. je radio u Gradskom muzeju u Subotici.
Bio je članom odbora raznih hrvatskih manifestacija i ustanova: Dužijanca, Dani kruha i riječi, bio je član u uredničkom vijeću Zvonika, Bačkog klasja, Subotičke Danice ... U Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović" je bio aktivni član. Na 4. Danima Balinta Vujkova otvorena je Spomen-kuća Bele Gabrića.
Radio je u rodnoj Subotici idućih dvadeset godina kao profesor u srednjoj školi, a nakon toga u Gradskoj knjižnici kao bibliograf. Nakon sloma "hrvatskog proljeća", i sam je bio žrtva kada su uhićivani hrvatski intelektualci koji su promicali hrvatsku kulturu i borili se protiv zatiranja hrvatskog duha, jezika i kulture, bez obzira na to što ti intelektualci nisu nikad govorili niti pisali protiv drugih naroda u SFRJ.
Jugoslavenske vlasti su ga uhitile 20. lipnja 1972. pod optužbom da je širio mržnju. Nakon uhićenja, odveden je u zatvor u Srijemskoj Mitrovici, u kojem je ostao do prosinca 1973. Potom ga je snašla sudbina svih utamničenih hrvatskih intelektualaca: uslijedilo je razdoblje za vrijeme kojeg nije nikako mogao dobiti posao. Uspio se zaposliti 1978. i do umirovljenja 1984. je radio u Gradskom muzeju u Subotici.
Bio je članom odbora raznih hrvatskih manifestacija i ustanova: Dužijanca, Dani kruha i riječi, bio je član u uredničkom vijeću Zvonika, Bačkog klasja, Subotičke Danice ... U Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović" je bio aktivni član. Na 4. Danima Balinta Vujkova otvorena je Spomen-kuća Bele Gabrića.